Psihološka procjena predstavlja jednu od temeljnih djelatnosti psihologa i primjenjuje se u različitim područjima djelovanja – kliničkom, obrazovnom, organizacionom, sportsko, i forenzičkom. Radi se o procesu prikupljanja, analiziranja i interpretacije podataka, sa ciljem razumijevanja ličnosti, ponašanja i psihičkog funkcionranja pojedinca ili grupe. Psihološku procjena je postupak u svrhu psihodijagnostike kognitivnih i psihomotornih sposobnosti, osobina ličnosti, emocionalnog i socijalnog funkcionisanja ljudi, sa ciljem objašnjavanja i predviđanja njihova ponašanja, pronalaženja uzroka neefikasnosti ili poremećaja, te planiranja i provođenja psiholoških programa i tretman. Za razliku od svakodnevnog, subjektivnog „procjenjivanja“, psihološka procjena se zasniva na naučnim metodama, validnim instrumentima i profesionalnim etičkim principima. Dakle, sastavni dio bilo kojeg psihološkog rada, posebno procesa savjetovanja i psihoterapije bi trebalo da obuhvati postupke psihološke procjene ili često korišten termin psihodijagnostike.
Ciljevi psihološke procjene
Možemo govoriti o više ciljeva dijagnostike procjene, odnosno svrhe u koju se procjena radi. Ovim dajemo i odgovor na pitanje kada je potrebna psihološka procjena, pa govorimo o slijedećim ciljevima:
- Dijagnostički cilj – identifikacija psihičkih poremećaja ili razvojnih odstupanja.
- Intervencijski cilj – planiranje tretmana, psihoterapije ili drugih oblika podrške.
- Obrazovni cilj – procjena sposobnosti, teškoća u učenju ili nadarenosti.
- Profesionalni cilj – izbor zanimanja, selekcija kandidata, procjena kompetencija.
- Istraživački cilj – razumijevanje psihičkih procesa u naučnom kontekstu.
Metode psihološke procjene
- Intervju – strukturirani ili polustrukturirani razgovor s ciljem prikupljanja anamnestičkih podataka, životne historije i trenutnih problema. Obavlja se sa klijentom ali po potrebi i sa pratnjom (npr.kod procjene djece).
- Psihološki testovi – standardizirani instrumenti za mjerenje kognitivnih sposobnosti, osobina ličnosti, emocionalnih stanja i drugih psiholoških konstrukata.
- Upitnici i skale procjene – samoprocjene ili heteroprocjene koje daju dodatne informacije.
- Posmatranje ponašanja – u prirodnom okruženju (npr. učionici) ili kontrolisanim uslovima, tokom samog testiranja.
- Analiza dokumentacije – medicinski kartoni, školski izvještaji, radni dosjei.
Etika psihološke procjene
Psihološka procjena mora biti utemeljena na profesionalnim standardima i etičkim principima:
- Povjerljivost podataka – rezultati se dijele samo s onima koji imaju legitiman interes.
- Pristanak klijenta – osoba mora biti informisana o svrsi i toku procjene.
- Kompetentnost psihologa – korištenje validnih i pouzdanih testova, uz stručno tumačenje i iskustvo psihologa u ovim poslovima.
- Izbjegavanje stigmatizacije – naglasak na razumijevanju i podršci, a ne na etiketiranju.
- Obaveza izdavanja psihološkog nalaza i mišljenja – klijent treba biti upoznat sa rezultatima procjene na način da razumije dobiveni nalaz uz činjenicu da svaki korisnik usluge ima pravo na traženje drugog mišljenja.
Primjena u različitim kontekstima
- Klinička praksa – procjena depresije, anksioznosti, psihotičnih poremećaja, ličnosti.
- Školstvo i obrazovanje – identifikacija teškoća u učenju, specifičnih razvojnih poremećaja.
- Organizacije i radno okruženje – selekcija kandidata, procjena timske saradnje, razvoj liderstva.
Psihološka procjena je most između teorije i prakse u psihologiji. Njena vrijednost leži u tome što pruža objektivne, validne i pouzdane informacije koje psiholog koristi da bi razumio pojedinca, njegovu jedinstvenost i specifične potrebe. Kvalitetno provedena procjena ne završava izvještajem (nalazom i mišljenjem), nego se nastavlja u obliku preporuka, intervencija i podrške osobi na njenom putu rasta i razvoja. U toku samog psihološkog tretmana određeni postupci procjene se koriste kako bi se pratio proces napretka. Dakle, psihološka procjena je sastavni dio psihološkog rada i integrirana je sve oblike djelatnosti.
Dogovorite svoj termin psihološke procjene.
